Da će privreda u Bosni i Hercegovini biti u velikim problemima nakon okončanja vanrednog stanja prouzrokovanog virusom COVID-19, bilo nam je jasno još u martu. Stanovnici BiH su trenutno u stanju napetosti zbog moguće bolesti, brige za svoje bližnje, straha zbog neadekvatnog zdravstvenog sistema, te pod pojačanim adrenalinom nismo se još suočili sa činjenicom da se BH ekonomija nalazi u stanju entropije. Ponuđeni programi za ublažavanje ekonomskih posljedica krize u vidu tzv. Korona zakona uključuju (1) djelomično finansiranje doprinosa i neto plate za pojedine subjekte, (2) uspostavljanje posebnih fondova koji još nisu aktivirani i (3) uvođenje moratorija na kredite. Obzirom da živimo u trenutku globalne krize, svakako možemo pogledati i šta druge ekonomije čine, te po uzoru na dobre prakse ponuditi kvalitetnije i dugoročno održive programe koji će oživjeti BH ekonomiju nakon što nam se smanji količina adrenalina i počnemo se brinuti o dugoročnim posljedicama. Upravo te strukturne mjere će omogućiti privredi da preživi COVID i post-COVID krizu.
Istraživanje pulsa privrede Bosne i Hercegovine, provedeno od strane UNDP-a u tri vala (april 2020. sa 1.023 ispitanika, juni 2020. sa 379 ispitanika i oktobar 2020. sa 544 ispitana privredna subjekta) pokazuje da i postojeće mjere nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene. Tako su u aprilu kompanije iz Republike Srpske bile aktivnije u korištenju ponuđenih mjera (22% u poređenju sa 14% kompanija u FBiH), da bi kompanije iz Federacije BiH sustigle ovaj tempo u junu i u oktobru preuzele vodstvo (28% u FBiH i svega 10% u RS). Međutim, poražavajući je podatak da 54% kompanija nije koristilo nikakve mjere za ublažavanje ekonomskih posljedica. Te iste kompanije smatraju da su mjere neadekvatne, ali na pitanje koje mjere bi oni predložili, odgovaraju sa istim tim, već postojećim mjerama, tj. u prvom redu finansiranje doprinosa i plata za radnike, smanjenje fiskalnih i parafiskalnih nameta i slično. Neki prijedlozi su u domenu „naučne fantastike“, pa se kreću od potpunog ukidanja svih poreza (od PDV-a do doprinosa), bespovratnih finansijskih poticaja i smanjenja režijskih troškova, pa do nagrađivanja onih koji uspješno posluju u ovim teškim trenucima.
Sve navedeno i do sada poduzeto su hitne mjere koje eventualno omogućavaju preživljavanje kompanijama. Ako se počne razmišljati o dugoročno održivim, strukturnim post-COVID mjerama za oporavak ekonomije, onda treba analizirati šta su to drugi uradili. Svjesni temeljne promjene u načinu rada i poslovanja, fokus je na digitalnoj transformaciji preduzeća. Pa tako Austrija nudi telekomunikacijske usluge za mala i srednja preduzeća besplatno tri mjeseca, kako bi se moglo jednostavnije raditi od kuće. U Italiji je uspostavljen projekat „Digitalna solidarnost“ gdje kompanije mogu bez dodatnih troškova pristupiti svim digitalnim servisima (pametno poslovanje, video konferencije, mobilni internet, prostor na cloud-u, itd), što će im olakšati rad u vanrednim okolnostima. U susjednoj Srbiji je razvijen Program podrške digitalnoj transformaciji, a naravno tu je i posebna podrška kompanijama, npr. u Kini i Japanu, koje razvijaju nova digitalna rješenja za aktuelne probleme (online kupovina, online liječenje, online obrazovanje, digitalna zabava itd). Komentari nekih ispitanika u istraživanju pulsa privrede u BiH su išli u tom smjeru, pa predlažu:
- Uvođenje elektronskog potpisa;
- Prihvatanje elektronskog poslovanja ravnopravno analognom;
- Digitalizacija i e-government, jer se sada od pečata i ovjera samo izlažemo troškovima i otežavamo poslovanje;
- Povećavanje javnih investicija u informatičkom sektoru za potrebe digitalne transformacije.
Drugi set strukturnih mjera u svijetu se može okarakterisati kao podrška izvozu. Kina insistira da velike kompanije pomognu malim izvoznicima tako što će im omogućiti da koriste njihove kanale distribucije, kako za plasman robe, tako i za nabavku sirovina. Njemačka i Slovenija su obezbijedili posebne finansijske stimulacije za izvoznike, Švicarska učestvuje u troškovima promocije kompanija na inostranim tržištima, dok Italija preuzima troškove učešća na međunarodnim sajmovima. Naravno, tu je i intenzivna promocija na različitim virtuelnim sajmovima, kao što se organizuje i u BiH u okviru Evropske preduzetničke mreže – npr. Security Summit 2020 u novembru, Match and Furnish 2020 u oktobru, Virtualni NANO 2020 u avgustu i drugi (više na www.een.ba). Na ovu temu su i ispitanici imali slične prijedloge:
- Omogućavanje besplatne promocije na svim sajmovima u trajanju od 365 dana od dana prestanka posebnih uvjeta;
- Agilniji nastup Ministarstva vanjskih poslova, kako bi omogućilo izlazak na inostrana tržišta.
I konačno, treći set mjera ide u pravcu unapređenja vještina i znanja radnika ili prekvalifikacija radnika koji su ostali bez posla. Pa tako Kina omogućava besplatan pristup svim online platformama za učenje, Finska i Njemačka nude subvencioniranje angažovanja konsultanata za kompanije, a Grčka daje vaučere od 600 Eura za pohađanje treninga u određenim oblastima. Većina nudi besplatnu prekvalifikaciju za radnike bez posla, a posebno u deficitarnim oblastima.
Prilikom donošenja post-COVID mjera, mora se voditi računa o segmentu mikro preduzeća i obrta, jer su oni najviše izloženi negativnim posljedicama krize. Ove kompanije često ne zadovoljavaju uslove kreditnog zaduženja, te su orijentisani na mikrokreditne organizacije i nepovoljne finansijske aranžmane. Treba se razmotriti formiranje direktne finansijske pomoći za ove kompanije, ili obezbijediti im bankovne garancije za kredite (kao u Nizozemskoj), ili uključiti privatni kapital, po uzoru na Kinu tako da solidarno velike kompanije daju svoju infrastrukturu na korištenje mikro kompanijama. Na kraju teksta se ipak čini da postoje neke nove mogućnosti koje bi spriječile potpunu entropiju BH ekonomije. Samo što se ovim mjerama mora pristupiti hitno, pametno i efikasno.
Add comment