Epidemiološke mjere uvedene uvedene u martu 2020. godine usljed COVID-19
pandemije u Bosni i Hercegovini su dovele do zatvaranja i ograničavanja tržišta, a što
je naravno, imalo značajan efekat na poslovne aktivnosti kompanija. Uporedna
analiza rezultata dva vala provedenog UNDP-ovog istraživanja pulsa privrede Bosne i
Hercegovine, i to u aprilu 2020. (ukupno 1.023 ispitanika) i u junu 2020. (sa 379
ispitanika), pokazuje oprezno vraćanje optimizma privrednika.
Primjetna razlika između planiranih i ostvarenih poslovnih aktivnosti je na istom
nivou u oba vala istraživanja i prijavljena je kod prosječno 43% ispitivanih kompanija,
a čak 31% kompanija nije prijavila primjetnu razliku između plana i ostvarenog
uspjeha. Iskreno, iznenađuje i donekle ohrabruje to što je skoro trećina tržišta
neometano nastavila sa svojim poslovnim aktivnostima. Ipak, obavezno moramo
uzeti u obzir i 25% kompanija koje su snažno pogođene pandemijom (sa
prijavljenim padom prodaje između 51 i 100%)!
Očekivano, u različitim industrijama i granama situacija se značajno razlikuje. Kao i u
globalnoj ekonomiji, pad prodaje je ugrozio poslovanje u uslužnom sektoru,
hotelijerstvu i turizmu, i na tržištu nekretnina. Ove tri industrijske grane sada posluju
u ekstremno nesigurnom okruženju, tako da je njihova budućnost upitna. Neka od
ponuđenih objašnjenja za ove drastične padove u prodaji su očigledna i prolazna,
kao na primjer:
- „95% kupaca naših proizvoda su HoReCa kupci.“
- „Četiri naša maloprodajna objekta su zatvorena, pored toga smanjena je
potražnja za većinom proizvoda, osim onih osnovnih.“
dok su drugi razlozi mnogo složeniji i dugoročniji u svojoj naravi, kao na primjer: - „S obzirom na otežan transport i ogromna poskupljenja preko-okeanskog
transporta izazvanog uvođenjem PSS naknade (Post Season Sea charge),
krajnja cijena našeg proizvoda nije održiva.“ - „Ja sam iz oglašivačke industrije i potražnja za oglašavanjem u ovom periodu
je doslovno 0.“
Prvi set problema će se riješiti otvaranjem maloprodaje ili oporavkom HoReCa
sektora, ali promjena cijena međunarodnog transporta ili povratak oglašavanja u
poslovne prioritete zahtjeva mnogo više vremena i napora.
Pitanje koje se nameće jeste, koja ograničenja pored očiglednih (npr. zatvaranje
objekata) su najviše utjecala na poslovne aktivnosti? Svaki ispitanik je naveo između
jednog i četiri različita ograničenja, te je najznačajnijih šest kako slijedi:
- Pad domaće potražnje
- Nemogućnost naplate potraživanja
- Neadekvatne pravne mjere tokom krize
- Pad strane potražnje
- Nemogućnost plaćanja dospjelih obaveza
- Finansijski problemi (pristup finansijama)
Pad domaće potražnje je daleko najveće ograničenje kako su naveli ispitanici. Ipak,
treba uzeti u obzir da je istraživanje rađeno u aprilu i junu, dok su još uvijek u
potpunosti ili djelimično bile na snazi mjere zabrane na domaćem tržištu. Stoga će
biti interesantno vidjeti promjenu u toku narednog kruga ispitivanja ekonomskog
pulsa u septembru ove godine, kada je za očekivati da će se domaća potražnja vratiti
u normalne granice, dok će npr. strana potražnja i dalje biti problematična.
Neadekvatne pravne/adminstrativne mjere tokom krize su navedene kao jedan od
tri ključna problema s kojima se suočavaju kompanije u BiH. Pitanja koja se sada
postavljaju su: (1) da li je pravno i institucionalno okruženje presporo reagovalo, i (2)
da li su kompanije nedovoljno aktivno tražile i koristile postojeće mjere pomoći i
oporavka privrede? Odgovor je – i jedno i drugo. Sa jedne strane mjere vlada su
donošene najčešće kasno, sporo i često su bile neadekvatne. Sa druge strane,
kompanije ih nisu aktivno koristile.
U aprilu, kompanije iz Republike Srpske su bile mnogo aktivnije u korištenju
ekonomskih mjera pomoći, ali u junu su se aktivirale i kompanije iz Federacije BiH,
tako da je stopa korištenja vladinih mjera ravnomjerno distribuirana po entitetima.
Ipak, zastrašujući je podatak da više od 70% kompanije nije koristio nikakve
službene mjere vlada za ekonomski oporavak, dok je manje od 10% kompanija
iskoristilo više od jedne mjere. Dokaz da su mjere došle kasno leži u činjenici da u
aprilu 83% kompanija nije koristilo nikakvu pomoć, dok je taj broj znatno pao u junu
na 65% kompanija. I dalje ostaje prosjek od 74% kompanije koje nisu ostvarile
nikakav pristup mjerama ekonomskog oporavka, a što odgovara na drugo ranije
postavljeno pitanje, tj. da su kompanije ipak bile neaktivne u pronalasku rješenja i
proaktivnom zahtijevanju od vlada svih nivoa da podrže njihove poslovne aktivnosti
u toku krize.
Najčešće korištene mjere odnose se na odgodu ili subvenciju za plaćanje poreza i
doprinosa, te odgodu ili moratorj na plaćanje kreditnih anuiteta za pravna lica.
Međutim, problem je što pored ovih očiglednih i logičnih, brzih mjera ne radi se
mnogo šta dodatno na kreativnom i dugoročnom rješavanju krize i kontinuirane
podrške poslovnom okruženju u Bosni i Hercegovini, a nedostaje i vizija da će se to u
bliskoj budućnosti promijeniti. U ovakvom uređenju, kompanije su prepuštene same
sebi bez prijeko potrebne „sigurnosne mreže“ za oporak od krize. Takav slučaj nije sa
vladama država članica EU, koje su vrlo brzo reagovale i pripremile „sigurnosnu
mrežu“ za kompanije iz posebno ugroženih sektora, kao što su uslužni sektor,
hotelijerstvo i turizam, ili tržište nekretnina. U većini evropskih, pa i naših susjednih
zemalja, vlade su pripremile brze programe pomoći privredi kroz participaciju u
ličnom dohotku radnika i plaćanju doprinosa za sve radnike na čekanju, u različim
omjerima od države do države, ili učešće u dijelu fiksnih troškova kao npr. u plaćanju
rente za poslovni objekat. Kompanijama u BiH za sada ostaje da se uzdaju u svoje
resurse i u svoju kreativnost kako bi potakli prodaju na domaćem i međunarodnom
tržištu, jer državna „sigurnosna mreža“ ih neće dočekati.
Autor: Maja Arslanagić-Kalajdžić
